„Promjena prehrambenih navika rijetko je jednostavan proces — ne zato što ne znamo što je “dobro za nas”, već zato što svakodnevni život, obaveze i uvjerenja često stoje na putu stvarnim, održivim promjenama. Kroz rad s klijentima, naučio sam da ne postoje univerzalna rješenja ni brzi prečaci koji dugoročno funkcioniraju. Upravo zato moj pristup nutricionizmu ne temelji se na restrikcijama i strogim pravilima, već na razumijevanju osobe, njezinih navika i konteksta u kojem živi. U ovom članku želim približiti kako izgleda taj proces u praksi — kako zajedno gradimo održive navike, postižemo rezultate i, najvažnije, stvaramo odnos prema prehrani koji ima smisla dugoročno“. Za Navike.hr svoja iskustva piše nutricionist Marko Šimić, poznatiji kao Nutribrat.
Koji bi bio vaš prvi savjet osobama koje imaju prekomjernu težinu?
Prestanite tražiti brza rješenja i prestanite se fokusirati na ono što si morate zabraniti. Prvi savjet koji dajem je uvijek fokus na dodavanje, a ne oduzimanje. Umjesto da panično izbacujete kruh ili slatkiše, fokusirajte se na to da u danu unesete dovoljno proteina, povrća i vode. Kada nahranite tijelo onim što mu zapravo treba, žudnje za brzim energetskim izvorima i prejedanjem se drastično smanjuju. Promjena kreće iz glave, a prvi korak je micanje fokusa s vage na izgradnju održivih navika.
Koja je točka koja se smatra zabrinjavajućom kad su kilogrami u pitanju? Može li se ovdje primijeniti popularna fraza six/seven? Haha, definitivno! 🙂 Pitanje idealne težine je ultimativni six/seven. Jer zdravlje nije samo broj koji iskoči kad stanete na vagu. Imam klijente s devedeset kilograma koji imaju savršene krvne nalaze i pršte od energije, ali imam i one sa sedamdeset koji su metabolički u potpunom kaosu. Crvena lampica se ne pali na određenoj kilaži, nego u trenutku kad vam ta kilaža počne krasti kvalitetu života. Kad primijetite da izbjegavate stepenice, kad vam fali energije za osnovne stvari ili kad liječnik počne spominjati šećer i kolesterol… e to je točka u kojoj više nema kako se uzme, nego se mora reagirati.
Dijete su obično radikalne i kreću dramatično s puno odricanja. No, važniji su mali koraci. Što vi najprije preporučite ljudima s kojima radite?
Radikalne dijete funkcioniraju samo dok traje snaga volje, a ona je definitivno potrošan resurs. Zato čak 95% dijeta dugoročno propada, a da ni ne spominjem jo-jo efekt koji uglavnom usljeđuje nakon prestanka još jednog pokušaja nove viralne dijete. Zato s klijentima radim na pravilu 80/20. To znači da 80% vremena jedemo nutritivno bogatu, cjelovitu hranu, a 20% vremena ostavljamo za hranu za dušu, bez grižnje savjesti. Najprije preporučujem usvajanje tri osnovne navike. Prvo kako osigurati izvor proteina u svakom obroku, zatim napraviti barem 7 do 10 tisuća koraka dnevno, te ne manje vrijedno kako osigurati 7-8 sati sna. Te tri stvari su temelj na kojem se gradi sve ostalo.
Koliko je vremena potrebno da se pojave prvi rezultati i koliko je to važno za motivaciju?
Prvi rezultati na vagi često se vide već u prvih tjedan dana, no tu se radi o gubitku viška vode i smanjenju nadutosti. Za stvarne, vidljive promjene u sastavu tijela (gubitak masnog tkiva) obično je potrebno 3 do 4 tjedna konzistentnosti. Motivacija je super stvar za početak, ali ona je poput emocije. Dođe i prođe. Zato klijente učim da se ne oslanjaju na motivaciju, već na disciplinu i sustav. Kada imate isplanirane obroke i realna očekivanja, ne trebate biti motivirani svaki dan, nego jednostavno odradite ono što ste planirali. A kada nakon mjesec dana odjeća postane komotnija, to je najbolji mogući vjetar u leđa.
Kako izgleda radni dan jednog nutricionista? Kako vi planirate svoje obroke i što je vaša slaba točka kad je riječ o hrani?
Uffff… Moj dan je prilično dinamičan, kombinacija konzultacija s klijentima, izrade planova prehrane i kreiranja sadržaja. Upravo zbog manjka vremena, moji obroci su izrazito praktični i ne provodim sate u kuhinji svaki dan. Tajna je u tome što se maksimalno oslanjam na batch cooking i meal prep. Što to znači u praksi? Dva puta tjedno (obično nedjeljom i srijedom) ispečem veću količinu piletine, skuham izvore ugljikohidrata poput riže ili tjestenine i pripremim hrpu sezonskog povrća. To pospremim u posudice i onda preko tjedna obroke zapravo ne kuham, nego ih samo slažem od tih gotovih komponenti. Uz te pripremljene namirnice, baza su mi brze opcije poput jaja, posnog sira (skyra) i zobenih pahuljica, tako da mi za pripremu konkretnog obroka treba doslovno desetak minuta.
Moja slaba točka? Definitivno dobar burger ili pizza. I to ne skrivam od klijenata. Ključ je u tome što ja taj burger planiram i uklopim u svoj tjedni unos, pojedem ga s guštom i sutradan nastavljam po starom, bez ikakvog “detoxa” ili štrajkanja glađu.
Koliko često ste psihoterapeut više nego nutricionist?
Gotovo svakodnevno. 🙂Nutricionizam je možda 20% biologija, a 80% psihologija. Većina ljudi danas jako dobro zna što je zdravo, a što nije. Problem nije u nedostatku informacija, već u ponašanju. Ljudi jedu iz stresa, dosade, tuge ili umora. Moj posao nije samo dati im jelovnik, već im pomoći detektirati te okidače i naučiti ih kako se nositi s emocijama bez da rješenje traže na dnu vrećice čipsa. A to je svakako proces koji zahtijeva puno razgovora, empatije i kopanja ispod površine.
Pratite li pacijente nakon što završe vaš program? Koliko ih uspije zadržati zdravije navike?
Moj ultimativni cilj s klijentima je da me nakon određenog vremena više ne trebaju. Ne želim ih vezati uz papir i jelovnike, već ih naučiti kako da sami slažu svoje obroke u bilo kojoj situaciji, bilo to na putovanju, u restoranu ili na svadbi. Nakon završetka programa, često ostanemo u kontaktu kroz povremene follow-up konzultacije. Klijenti koji uspiju usvojiti onaj 80/20 mentalni sklop i koji prestanu dijeliti hranu na “dobru” i “lošu” su oni koji trajno zadržavaju rezultate. Oni koji i dalje traže savršenstvno, nažalost, najbrže odustanu.
Više informacija potražite na: https://nutribrat.hr/
