Neću lagati, prilično sam ponosna na neke svoje navike. Na primjer, redovito treniram, ne pijem gazirane sokove i nisam nikada u životu pojela odjedanput cijelu čokoladu ili kutiju keksa ali jesam zdjelicu grožđa ili salate. Ne pušim. Ne drogiram se. Pjevam i plešem u izlascima i, ok, popijem koju čašicu alkohola. Ipak sam čovjek haha… Nekako sam si posložila svoju priču i to mi sve drži vodu, osjećam se dobro u svom tijelu koje i nije više tako mlado, da budem blaga 😊.
U isto vrijeme, ne očekujem pljesak ni tapšanje po ramenu, ne želim nikome soliti pamet ili govoriti da mora isto kao ja. Tim više, što ima tu i sreće. Na primjer, stvarno volim voće i povrće i stvarno mi gazirana pića nisu napeta. Jako osjetim tu „umjetnost“ (od umjetnog) i taj šećer i to mi smeta. Duboko vjerujem da svaki čovjek mora sam stvoriti navike koje njemu odgovaraju. Ali ne nužno samo one koje mu odgovaraju na prvu, nego prije svega one koje su dobre na drugu. Na što mislim? Na naše tjelesno i mentalno zdravlje.

Ne moramo ne piti gazirano, ali ako nam škodi, ako imamo višak kilograma, ako nam koža nije sjajna… pa, zar nije glupo sam sebi podmetati nogu? Da, naravno, neki ljudi mijenjaju navike tek kada lupe glavom o zid. Prestaju pušiti tek nakon ugradnje tri stenta, prestanu piti tek kada im zaprijete otkazom… ali tada uspiju. Što znači da su mogli uspjeti i ranije, ali nije bilo dovoljno motivacije. No, motivacija bi trebala biti ljubav prema sebi, a ne strah od smrti ili otkaza. Kako to promijeniti? Pa, krenimo od navike čitanja i učenja, da bismo upoznali sebe.
Svi radimo nešto što ne volimo. Da bismo loše navike ukinuli, moramo ih pokušati razumjeti. Kada smo počeli, zašto smo počeli, zašto ih i dalje imamo iako nam štete? Na neka je pitanja lako naći odgovore, na neka teže, samo moramo procijeniti je li potraga vrijedna truda.
Da, imam dosta dobrih navika. Neke sam imala pa skoro od rođenja, ali neke sam sama ugradila. Razmišljanjem, voljom, osvješćivanjem sebe. Hoću reći, stvarno se može kad se hoće. Pa, osvrnite se oko sebe: koliko njih je uspjelo? Koliko ih znate da su prestali pušiti? Da su smršavjeli? Da su počeli vježbati ili planinariti? Da redovito plešu u plesnome centru ili igraju društvene igre s društvom, a do jučer su bili samo na mobitelu? Znate ih? Jesu oni bolji od vas? Nisu. Samo su krenuli. Odlučili. Pobijedili.
Ne želite to? I to je ok. Samo – morate znati odgovor na pitanje zašto ne želite.
Svi imamo slabosti, imamo loše dane, imamo karakterne mane (na kojima radimo, ali neke su teže popravljive), svi ponekad pomislimo nešto loše… ali samo je na nama hoćemo li vjerovati u bolje sutra, hoćemo li se smijati i pjevati više nego tugovati i hoćemo li se pokrenuti kada bismo se trebali pokrenuti.
Nije sve tako jednostavno, znam. Ali biti pozitivan je već početak. Znam da nakon svake kiše dolazi sunce i to mi je moto, ne samo za vremensku prognozu. Rekla sam da neću davati savjete, ali evo dat ću jedan, pa makar vas naljutila: krenite s tim. Ako baš ne ide u životu, krenite od vremenske prognoze i vidjet ćete da je to živa istina.
Nakon kiše, uvijek dolazi sunce. I, da, doći će opet kiša. No, nebitno jer… Sunce!
Puno sunca vam želim na putu ka dobrim navikama.